WAS THE SOCIALIST FEDERATIVE REPUBLIC OF YUGOSLAVIA (SFRY) A WORKERS’ OR BUREAUCRATIC STATE?

Dimitar Anakiev

WAS THE SOCIALIST FEDERATIVE REPUBLIC OF YUGOSLAVIA (SFRY) A WORKERS’ OR BUREAUCRATIC STATE?

On the eve of the Second World War interesting debates about socialism were held. After Stalin had driven the October Revolution to the deadlock, extensivere-questionings of the Marxist practice were launched. Theories came in showers regarding the nature of the USSR. The three main theses were the following:

1. STALINISM=SOCIALISM. This thesis otherwise equally pleaded for by both imperialists and Stalinists argues that Stalinism is a natural continuation of Leninism and that Stalin’s USSR stands exactly for the social order which is generated from the proletarian revolution.
   
2. STALINISM = DEFORMATION OF SOCIALISM. This is Leon Trotsky's thesis which insists upon the fact that the USSR is still a workers' state though deformed by Stalin's usurpation of power. Trotsky claimed that Stalinist bureaucracy is not a class by itself since it does not possess means of production but it is only the caste that usurps the government.
   
3. SOCIALISM = STATE CAPITALISM. This is the thesis propounded by an Italian shoe salesman, Bruno Rizzi, who used it to oppose Trotsky. In its essence, it claims that bureaucracy is a new class and that socialism is nothing else but state capitalism, that is, the form of capitalism in which profit does not belong to a capitalist individual but to a collective of bureaucrats who manage it alienatedly from the working class, i. e., the revolution had never happened at all. The main idea of this supposition is to deny revolution as such; accordingly, October is only a coup d’état in which one group of power holders replaced another while the worker was not liberated at all; profit is again alienated from labor.

The Revolution in Yugoslavia came out victorious with 28 years of delay in comparison to the Soviet one which explains why more extensive thinking in the above-mentioned ways about the SFRY did not take place. Among our students involved in 1968 protests the dominant ideas were those of Bruno Rizzi. The major banner of the mutinous students was “Red bourgeoisie” which means that the students experienced Tito’s bureaucracy as a class(red bourgeoisie). We just have to remember Stevo Žigon reciting Robespierre speech on the “Marquis of the Revolution.” In Berlin the awarded film “Early Works” by Želimir Žilnik explicitly stated that the revolution is impossible. Even today some of our young Marxists speak about self-management as a project of state capitalism. How is it possible that the Yugoslav intellectuals and artists, all and sundry, accepted the thesis of the above-mentionedshoe salesman without giving any serious thought to the views of the Russian revolutionary who, after all, carried out the Revolution, was victorious at the battlefield fighting against the counter-revolutionary White Guard and its helpers and then opposed, wholeheartedly, Stalin’s terror?

All of us who used to live in the SFRY can give firm first-hand testimony that Bruno Rizzi’s thesis is not correct. Namely, the profit of the socialist society was structurally accessible through the right to labor, the right to education andother rights including the policy of peace. Deformations were, naturally, present, but it is incorrect to claim that the working class was estranged from profit. Regarding the nature of ownership over the means of production Yugoslavia was, just like the USSR, a workers' and not a bureaucratic State.

In Jelšane, September, 9, 2015

DA LI JE SFRJ BILA RADNIČKA ILI BIROKRATSKA DRŽAVA?

Dimitar Anakiev

DA LI JE SFRJ BILA RADNIČKA ILI BIROKRATSKA DRŽAVA?

Pred Drugi svetski rat vodile su se zanimljive rasprave o socijalizmu. Nakon što je Staljin doveo Oktobarsku revoluciju u ćorsokak počela su široka preispitivanja marksističke prakse. Pljuštale su teorije o prirodi SSSR-a. Tri glavne teze bile su sledeće:

1. STALJINIZAM=SOCIJALIZAM, Ova teza koju su zastupali jednako imperijalisti i staljinisti tvrdi da je staljinizam prirodni nastavak lenjinizma i da je baš staljinov SSSR društveni red kakav nastaje iz proleterske revolucije.

2. STALJINIZAM=DEFORMACIJA SOCIJALIZMA, Ovo je teza Lava Trockog, koji insistira na toma da je SSSR i dalje radnička država iako deformisana Staljinovom uzurpacijom vlasti. Trocki je tvrdio da staljinistička birokratija nije klasa po sebi jer ne poseduje sredstva za proizvodnju već da je to samo kasta koja je uzurpirala vlast.

3. SOCIJALIZAM=DRŽAVNI KAPITALIZAM, Ovo je teza italijanskog prodavca cipela Bruna Rizzija, koji se njome suprotstavio Trockom. Suština ove tvrdnje je da je birokratija nova klasa i da socijalizam nije ništa drugo nego državni kapitalizam - oblik kapitalizma u kojem profit ne pripada individualnom kapitalisti već kolektivu birokrata koji upravljaju sa njim otuđeno od radničke klase tj. do revolucije nikad nije ni došlo. Glavna ideje ove tvrdnje je negirati revoluciju kao takvu, Oktobar je po njoj samo državni udar u kome je jedna grupa vlastodržaca zamenila drugu a radnik nije postao oslobođen, profit je opet otuđen od radnika.

Revolucija je u Jugoslaviji pobedila sa 28 godina zakašnjenja u odnosu na sovjetsku pa zato do širih razmišljanja o prirodi SFRJ na takav način nije došlo. Među našim studentima koji su protestovali 1968 dominirale su ideje Bruna Rizzija. Glavni transparent pobunjenih studenata bio je "crvena buržoazija" a to znači da su studenti 1968 doživljavali titovu birokratiju kao klasu (crvenu buržoaziju); sećamo se kako je Stevo Žigon recitovao Dantonov govor "markizi revolucije". U Berlinu nagrađeni film Želimira Žilnika "Rani radovi" eksplicitno tvrdi da je revolucija nemoguća. Čak i danas neki naši mladi marksisti govore o samoupravljanju kao projektu državnog kapitalizma. Kako je moguće da su jugoslovenski intelektualci i umetnici listom prihvatili tezu italijanskog prodavca cipala a nisu ozbiljno razmotrili misli ruskog revolucionara koji je tu revoluciju izveo, pobedio na bojnom polju kontrarevoluciju Belu garde i i njenih pomagača, i zatim se suprotstavio celim svojim životom Staljinovom teroru?

Svi mi koji smo živeli u SFRJ možemo iz prve ruke dati čvrste dokaze da teza Bruna Rizzija nije tačna. Naime profit socijalističkog društva bio je strukturalno dostupan kroz pravo na rad, pravo na školovanje i druga prava uključujući politiku mira. Deformacije su svakako bile prisutne ali netačno je tvrditi da je radnička klasa bila otuđena od profita. Jugoslavija, baš kao i SSSR, bila je po karakteru vlasništva nad sredstvima za proizvodnju radnička a ne birokratska država.

U Jelšanama, 9.9.2015

JESU LI NAŠI SINDIKATI ŽUTI ILI CRVENI?

Dimitar Anakiev

JESU LI NAŠI SINDIKATI ŽUTI ILI CRVENI?

Kada je krajem februara 1919 u Moskvi osnovana Komunistička internacionala odmah je, iste godine, u Amsterdamu održana osnivačka skupština internacionale žutih sindikata. Žuti sindikati su organizacije radnika koji štite svoje gazde jer im gazde daju posao. To su sindikati osnovani i finansirani od samih vlasnika kompanija. Žuta boja zato što odbacuju crvenu, boju socijalizma. Žuti sindikati odbacuju klasnu borbu i proklamuju klasnu saradnju. S obzirom da žuti sindikati krše radnička prava zabranjeni su 1935 godine američkim saveznim zakonom a 1949 ih zabranjuje i međunarodno radničko pravo (ILO konvencija 98, član 2).

Dva slovenačka lekarska sindikata Fides i Praktikum zakazala su za ovaj septembar lekarski štrajk do ispunjenja sindikalnih zahteva za povećanjem plata i poboljšanja uslova rada. Aprila je bio uspešno sproveden jednodnevni štrajk upozorenja. Više od 90% lekara podržalo je svoje sindikalne vođe a pridružio se i sindikat sestara. To znači odbaciti mere štednje EU. To znači pad slovenačke vlade. I šta se desilo? Ništa. Evo septembra obavijenog jesenjenjom tišinom. Opalo lišće ćuti. Predsednici odgovarajućih partija pozvali su, izgleda, sindikalne vođe i rekli im da se povuku...

Kada mi je ovog juna predsednik i osnivač sindikata Praktikum (Sindikat lekara opšte prakse) upao u reč zato što napadam vladu, i kada sam ga upozorio da sindikalisti normalno napadaju vladu, "po opisu radnog mesta", odgovorio mi je "moja vizija je drugačija...". Očito su njegove sindikalne vizije obojene žutom bojom. A tako je i sa drugim sindikatima, to je naša kolonijalna, poststaljinistička, stvarnost. Za nas na Balkanu ne važe međunarodno radničko pravo, mi smo jednostavno porobljeni i kao u nekadašnjoj reklami Lesnine "podvučeni žutim".