Dimitar Anakiev
DA LI JE SFRJ BILA RADNIČKA ILI BIROKRATSKA DRŽAVA?
Pred Drugi svetski rat vodile su se zanimljive rasprave o socijalizmu. Nakon što je Staljin doveo Oktobarsku revoluciju u ćorsokak počela su široka preispitivanja marksističke prakse. Pljuštale su teorije o prirodi SSSR-a. Tri glavne teze bile su sledeće:
1. STALJINIZAM=SOCIJALIZAM, Ova teza koju su zastupali jednako imperijalisti i staljinisti tvrdi da je staljinizam prirodni nastavak lenjinizma i da je baš staljinov SSSR društveni red kakav nastaje iz proleterske revolucije.
2. STALJINIZAM=DEFORMACIJA SOCIJALIZMA, Ovo je teza Lava Trockog, koji insistira na toma da je SSSR i dalje radnička država iako deformisana Staljinovom uzurpacijom vlasti. Trocki je tvrdio da staljinistička birokratija nije klasa po sebi jer ne poseduje sredstva za proizvodnju već da je to samo kasta koja je uzurpirala vlast.
3. SOCIJALIZAM=DRŽAVNI KAPITALIZAM, Ovo je teza italijanskog prodavca cipela Bruna Rizzija, koji se njome suprotstavio Trockom. Suština ove tvrdnje je da je birokratija nova klasa i da socijalizam nije ništa drugo nego državni kapitalizam - oblik kapitalizma u kojem profit ne pripada individualnom kapitalisti već kolektivu birokrata koji upravljaju sa njim otuđeno od radničke klase tj. do revolucije nikad nije ni došlo. Glavna ideje ove tvrdnje je negirati revoluciju kao takvu, Oktobar je po njoj samo državni udar u kome je jedna grupa vlastodržaca zamenila drugu a radnik nije postao oslobođen, profit je opet otuđen od radnika.
Revolucija je u Jugoslaviji pobedila sa 28 godina zakašnjenja u odnosu na sovjetsku pa zato do širih razmišljanja o prirodi SFRJ na takav način nije došlo. Među našim studentima koji su protestovali 1968 dominirale su ideje Bruna Rizzija. Glavni transparent pobunjenih studenata bio je "crvena buržoazija" a to znači da su studenti 1968 doživljavali titovu birokratiju kao klasu (crvenu buržoaziju); sećamo se kako je Stevo Žigon recitovao Dantonov govor "markizi revolucije". U Berlinu nagrađeni film Želimira Žilnika "Rani radovi" eksplicitno tvrdi da je revolucija nemoguća. Čak i danas neki naši mladi marksisti govore o samoupravljanju kao projektu državnog kapitalizma. Kako je moguće da su jugoslovenski intelektualci i umetnici listom prihvatili tezu italijanskog prodavca cipala a nisu ozbiljno razmotrili misli ruskog revolucionara koji je tu revoluciju izveo, pobedio na bojnom polju kontrarevoluciju Belu garde i i njenih pomagača, i zatim se suprotstavio celim svojim životom Staljinovom teroru?
Svi mi koji smo živeli u SFRJ možemo iz prve ruke dati čvrste dokaze da teza Bruna Rizzija nije tačna. Naime profit socijalističkog društva bio je strukturalno dostupan kroz pravo na rad, pravo na školovanje i druga prava uključujući politiku mira. Deformacije su svakako bile prisutne ali netačno je tvrditi da je radnička klasa bila otuđena od profita. Jugoslavija, baš kao i SSSR, bila je po karakteru vlasništva nad sredstvima za proizvodnju radnička a ne birokratska država.
U Jelšanama, 9.9.2015
DA LI JE SFRJ BILA RADNIČKA ILI BIROKRATSKA DRŽAVA?
Pred Drugi svetski rat vodile su se zanimljive rasprave o socijalizmu. Nakon što je Staljin doveo Oktobarsku revoluciju u ćorsokak počela su široka preispitivanja marksističke prakse. Pljuštale su teorije o prirodi SSSR-a. Tri glavne teze bile su sledeće:
1. STALJINIZAM=SOCIJALIZAM, Ova teza koju su zastupali jednako imperijalisti i staljinisti tvrdi da je staljinizam prirodni nastavak lenjinizma i da je baš staljinov SSSR društveni red kakav nastaje iz proleterske revolucije.
2. STALJINIZAM=DEFORMACIJA SOCIJALIZMA, Ovo je teza Lava Trockog, koji insistira na toma da je SSSR i dalje radnička država iako deformisana Staljinovom uzurpacijom vlasti. Trocki je tvrdio da staljinistička birokratija nije klasa po sebi jer ne poseduje sredstva za proizvodnju već da je to samo kasta koja je uzurpirala vlast.
3. SOCIJALIZAM=DRŽAVNI KAPITALIZAM, Ovo je teza italijanskog prodavca cipela Bruna Rizzija, koji se njome suprotstavio Trockom. Suština ove tvrdnje je da je birokratija nova klasa i da socijalizam nije ništa drugo nego državni kapitalizam - oblik kapitalizma u kojem profit ne pripada individualnom kapitalisti već kolektivu birokrata koji upravljaju sa njim otuđeno od radničke klase tj. do revolucije nikad nije ni došlo. Glavna ideje ove tvrdnje je negirati revoluciju kao takvu, Oktobar je po njoj samo državni udar u kome je jedna grupa vlastodržaca zamenila drugu a radnik nije postao oslobođen, profit je opet otuđen od radnika.
Revolucija je u Jugoslaviji pobedila sa 28 godina zakašnjenja u odnosu na sovjetsku pa zato do širih razmišljanja o prirodi SFRJ na takav način nije došlo. Među našim studentima koji su protestovali 1968 dominirale su ideje Bruna Rizzija. Glavni transparent pobunjenih studenata bio je "crvena buržoazija" a to znači da su studenti 1968 doživljavali titovu birokratiju kao klasu (crvenu buržoaziju); sećamo se kako je Stevo Žigon recitovao Dantonov govor "markizi revolucije". U Berlinu nagrađeni film Želimira Žilnika "Rani radovi" eksplicitno tvrdi da je revolucija nemoguća. Čak i danas neki naši mladi marksisti govore o samoupravljanju kao projektu državnog kapitalizma. Kako je moguće da su jugoslovenski intelektualci i umetnici listom prihvatili tezu italijanskog prodavca cipala a nisu ozbiljno razmotrili misli ruskog revolucionara koji je tu revoluciju izveo, pobedio na bojnom polju kontrarevoluciju Belu garde i i njenih pomagača, i zatim se suprotstavio celim svojim životom Staljinovom teroru?
Svi mi koji smo živeli u SFRJ možemo iz prve ruke dati čvrste dokaze da teza Bruna Rizzija nije tačna. Naime profit socijalističkog društva bio je strukturalno dostupan kroz pravo na rad, pravo na školovanje i druga prava uključujući politiku mira. Deformacije su svakako bile prisutne ali netačno je tvrditi da je radnička klasa bila otuđena od profita. Jugoslavija, baš kao i SSSR, bila je po karakteru vlasništva nad sredstvima za proizvodnju radnička a ne birokratska država.
U Jelšanama, 9.9.2015
No comments:
Post a Comment